Soundtrack.

Sve što je lijepo, kratko traje. Moj sretan i optimističan period prekinut je iznenadnim odlaskom u bolnicu na operaciju. T o je razlog što je post izostao prošlog vikenda. Bolje sam, no što sam bila. Ipak, ne želim lagati da je sve savršeno u redu. Još uvijek me boli, ali preživjet ću nekako. Nisam bila u školi tjedan dana i bojim se jer ne znam kako ću to nadoknaditi. Najviše od svega me brinu zli jezici i tračevi. Otišli su toliko daleko da se pričalo kako sam trudna i da planiram pobaciti. Iskreno, žalim te ljude koji se naslađuju tuđom nesrećom. Zahvalna sam svojoj obitelji, bliskim i pravim prijateljima te Njemu koji su mi podrška u svemu pa tako i u ovom trenutku. On se dobro drži iako mu nije lako. Još uvijek se sjećam njegovog lica prilikom provog posjeta u bolnici. Bilo mi je teško gledati ga takvog; zbunjenog i uplašenog. Srećom, ono najgore je iza nas.

Doktori su bili stvarno ljubazni (postoji izuzetak) i veliko im hvala na pomoći. Nadala sam se da neću tako skoro završiti u bolnici, no eto, život nam pripremi drugačiji scenarij. Imala sam želju napisati duži post, no nadam se da razumijete kako nisam baš u stanju pisati litanije. Samo sam željela da znate kako sam dobro. I dalje vas redovito pratim. :)

It's good to be scared. It means you still have something to lose.

Soundtrack.

U mom životu zapravo nema ništa novog. Škola je još uvijek u onom početnom stadiju, bez ispitivanja i testova. Društvo u razredu je bliže, nego ikada i to mi se jako sviđa. Dobili smo novi izborni predmet; ples, i ta dva sata mi dobro dođu za opuštanje i zabavu s prijateljima. Ljubav je, hvala Bogu bolje no što je bila. On je stvarno brižan i trudi se iako ja znam biti stvarno čangrizava. Puno pričamo, što je po meni veoma bitno u svakoj vezi i družimo se svakog dana iako ima treninge poslije škole. Zahvalna sam mu na tome što odvaja toliko slobodnog vremena za mene. Odlučili smo uvesti neke novitete u našu vezu. To su zapravo sitnice o kojima prije nismo toliko razmišljali jer smo bili sami sebi dovoljni, no čini se da je došlo vrijeme za isprobavanje novih stvari. O čemu je točno riječ, saznat ćete u jednom od sljedećih postova. Ne mogu vam opisati koliko mi je drago što ga imam. Uz njega sam se preporodila, postala otvorenija prema ljudima i naučila se zabavljati. Iako se često ponaša kao malo dijete, u pravom trenutku zna reći pravu stvar i oraspoložiti me. Ako trebam pomoć ili savjet uvijek mu se mogu obratiti. To su samo neke od stvari zbog kojih ga toliko volim.

Ovaj sam petak bila na 18. rođendanu prijateljice iz razreda. Pozvala nas je na večeru i druženje kod nje doma, a kasnije smo otišle do grada. Nasmijala sam se, popila koju čašicu više, saznala još pokoju tajnu svojih prijateljica i dobro se zabavila uz tamburaše. Iako je pljuštilo kući sam krenula pješice, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom. Obožavam šetati, pogotovo noću. Nema veze što sam pokisla i bila mrtva umorna, no konačno sam imala vremena s njom pričati nasamo.

Most of our lives are a series of images, they pass us by like towns on a highway. But sometimes a moment stuns us as it happens and we know that this instant is more than a fleeting image. We know that this moment, every part of it, will live on forever.

Dok sam te večeri sjedila na terasi kafića u kojem smo bile, primjetila sam kako djevojke u mom gradu bezuspješno pokušavaju pratiti svjetske modne trendove i time postaju kopije bez karizme. Izlaze u grupicama, obavezni modni detalj su velike, smeđe kožne torbe, ogromni blještavi satovi, okrugle naušnice i iPod u rukama, a omiljeni modni predmeti su im štikle od 12 cm, uske traperice i prozirne košulje raznih uzoraka. Na kraju večeri obavezno budu mrtve pijane. Što se dečkiju tiče kod njih prolaze samo nogometaši, što je bilo i za očekivati. Sve to mi je dalo naslutiti kako je moja generacija vjerojatno posljednja u ovom gradu kojoj nije sve u izgledu i odjeći. Zar je biti drugačiji od drugih i držati se svojih stavova postalo sramotno u današnjem društvu? Buntovnice više nisu punkerice, metalke ili pripadnice neka druge subkulture već one koji odbijaju biti kopije djevojaka iz modnih časopisa. Sigurna sam kako me ništa neće natjerati da se odreknem svojih stavova i principa. Žao mi je, no meni je karizma i osobnost uvijek bila na prvom mjestu kod ljudi. Prave ljudske vrijednosti su u 21. stoljeću posve izgubile na cijeni. Ako na onakvim mladima svijet ostaje mislim da za desetak godina možemo očekivati pravu apokalipsu.

Toliko uživam u vodeđnju ovog bloga da sam postove počela pisati svakih tjedan dana i to mi ne predstavlja nikakav problem. Volim s vama podijeliti svoje misli i osjećaje, a još više pročitati vaše iskrene komentare koji mi uvijek obraduju. Hvala svim djevojkama koje me redovito prate, hvala vam što ste me tako brzo prihvatile. Nisam mislila da će mi se sve ovo toliko svidjeti.

Soundtrack.



Making me fall for you is easy , but how am I supposed get back up when you don't reach out your hand?

Nedostajala mi je jesen. Moje su pore žudjele za hladnijim danima i kapima kiše. Volim njegov topli dah na mom vratu i tople dlanove na mojim obrazima. Želim se izgubiti u tvom zagrljaju i zaboraviti na vrijeme. Mokri pločnik i uvenulo lišće gube se pod mojim nogama dok u duši tinja nada da će kiša isprati sumnju.

In matters of love, do actions really speak louder than words?

11092001-11092010 May they rest in peace&hearts

Završilo je još jedno ljeto. Nadam se da je većina vas zadovoljna ostvarenim i da ste napunili baterije za novu školsku godinu koja počinje u ponedjeljak. Danas je vjerojatno posljednja prilika da se posve opustite i ne mislite na svakodnevne brige. Iskoristite ovu subotnju večer najbolje što možete :)

Što sam naučila ovog ljeta?

Konačno sam u potpunosti prihvatila samu sebe. Više se ne zamaram time koliko imam kilograma, koje mi sjajilo najbolje stoji ili što će ostali reći na moju novu frizuru. Zadovoljna sam sama sa sobom. Upoznala sam nove ljude i stekla nove prijatelje. Žao mi je što se nismo sreli ranije, no što je tu je, trebamo uživati u vremenu koje nam je preostalo. Proputovala sam pola Europe, ali doslovce. Pariz i London će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Pronašla sam vremena za svoju zapostavljenu strast; čitanje. Bilo je lijepo odmaknuti se od lektira i pročitati nešto po vlastitom izboru. Razočarala sam se u stare prijatelje, bila tužno jedno vrijeme, no onda mi je došlo do glave: zašto plakati nad prolivenim mlijekom? Naučila sam voljeti i opraštati.
Ipak, ljeto mi neće nedostajati. Više sam proljetni i jesenski tip, a i koliko god čudno zvučalo, ne znam pustiti mozak na pašu. Vjerojatno sam jedna od rijetkih koji jednostavno ne mogu bez obaveza. Od ponedjeljka sam maturantica i čeka me puno više posla, nego ikada do sada. Potrudit ću se i zabaviti jer ipak je to moja posljednja godina u gimnaziji.

Prvašići: puno sreće, srednja škola nije toliki bauk, ali nemojte očekivati verziju iz američkih filmova. Ostanite svoji i samo hrabro naprijed. Svim maturantima želim puno sreće i pameti, ali i upornosti i hrabrosti. Nadam se da ćemo svi nagodinu upisati željeni fakultet.

Kako god bilo, sretno svima u borbi s vjetrenjačama!

Ne znam kako, no prvi post je ispario iz mog blog editora. :(

Za sve znatiželjne; Sve je bolje. Lakše dišem.







EDIT no.2 : Moj život je poput američkog filma. Zajebi sve, sretna sam opet :)